Razmišljajući o životu na cesti prije nego sam počeo putovati, dva najveća straha su mi bila od upuštanja u nepoznato, i od – nedostatka novca.
Kako sam upoznavao ljude koji su sami putovali, ti strahovi su polako nestajali, prvenstveno zahvaljujući savjetima koje su ti putnici podijelili sa mnom:
1. Ne moraš biti hrabar kako bi putovao. Treba se samo odvažiti na početni korak, ne razmišljati previše o negativnim aspektima takve avanture, i samo krenuti. Ostatak hrabrosti se nađe usput, spontano, neprimjetno.
2. Ne moraš imati puno novca kako bi putovao. Samo treba znati svoje prioritete, educirati se, napraviti neke kompromise, prilagoditi se situaciji i – putovati.
Kako sam krenuo na svoja prva putovanja, uvjerio sam se u točnost navedenih tvrdnji. O hrabrosti sam pisao OVDJE, dok sam o raznim načinima za jeftina putovanja pisao OVDJE, te čak i dao par savjeta kako se na putovanjima može zaraditi.
Ali u ovom bih se članku htio posvetiti jednoj ideji koja će se mnogima činiti kao nelogična, a to je da:
PUTOVANJA S NISKIM BUDŽETOM IMAJU PUNO PREDNOSTI
PRED PUTOVANJIMA S NEOGRANIČENIM SREDSTVIMA.
Da se razumijemo, putovanja s niskim budžetom nisu za svakoga, kao što putovanja s visokim budžetom nisu nipošto lošija ili manje vrijedna opcija. Samo bih htio pokazati, iz svog iskustva, nakon što sam isprobao i jedan i drugi način – gdje vidim prednosti neimanja puno novca za putovanja.
IZAZOV
Svatko tko ima novca može putovati.
Vrlo je jednostavno – odete na autobusni/željeznički kolodvor, aerodrom ili samo sjednete u vlastiti automobil, i uputite se smjerom kojeg odaberete. Smjestite se u ho(s)tel, odete na organiziranu turu, isprobate lokalni specijalitet u restoranu koji ima dobre recenzije, zalijete sve to s pola litre domaće točene pive, okačite fotke na fejsbuk, i mirni odete na počinak u topli krevet.
To je, karikirano, način na koji velika većina ljudi putuje, i on je sasvim u redu. Ne treba se puno mučiti, vidjet ćete većinu toga što se ima vidjeti u određenoj destinaciji, saznati puno o povijesti i kulturi, uživat ćete u finom jelu i piću, i lijepo se naspavati pred sutrašnji novi dan.
Ali, ako novca nemate, morate se jako pomučiti kako biste došli do cilja.
Morate smisliti način na koji ćete doći do odredišta – hoćete li stopirati, hodati, biciklirati, danima čekati na neku fenomenalnu zadnjeminutnu ponudu niskobudžetne aviokompanije? Gdje ćete spavati kad dođete na odredište – hoćete li pronaći lokalca preko neke od društvenih mreža, hoćete li se okušati u zamjeni kuća ili house sittingu, ili ćete morati pronaći kakav šumarak gdje ćete bez straha od ljudi i životinja rasprostrjeti svoj šator i madrac na napuhavanje?
Kada ste gladni, hoćete li kupiti najjeftinije kekse u supermarketu i već smeđkaste banane na popustu, tjesteninu i bazični umak kako biste skuhali nešto sa svojim domaćinom, ili ćete pred zatvaranje ići od trgovine do trgovine i pitati mogu li vam dati hranu koju namjeravaju baciti? Hoćete li uspjeti pronaći besplatan wi-fi kako biste se mogli javiti prijateljima i roditeljima?
Savladavanje izazova će vam, uz samo putovanje, biti svakodnevna rutina. Puno toga ćete naučiti, postat ćete majstor snalaženja u novim situacijama, naći ćete hrabrost jer nećete dopustiti da vas sram ili kukavičluk ostave gladnima ili bez prenoćišta.
Postat ćete zahvalniji.
ZAHVALNOST
Vrlo je teško biti konstanto zahvalan za sve što imamo većinu vremena – obitelj, prijatelje, zdravlje, dom, itd. Mnogo ljudi takve stvari uzimaju zdravo za gotovo. Uključujući i mene.
Slična je priča na putovanjima na kojima nemamo novčana ograničenja – prijevoz, smještaj, hranu, vodiča, većinu toga uzimamo zdravo za gotovo, i koncentriramo se na ono što vidimo oko sebe – prirodu, spomenike kulture, umjetnička djela, gastronomsku ponudu, i slično.
Ali, kada neke stvari nemate, ili ste svjesni da ih lako možete izgubiti – zahvalnost se intenzivira.
Na putovanjima s niskim budžetom ste zahvalni na malim stvarima poput toplog obroka, meke postelje, prijevoza nakon par sati čekanja na suncu. Zahvalni ste za sitnice o kojima najvjerojatnije ne razmišljate kad si možete priuštiti tri obroka dnevno, prenoćište je već unaprijed sređeno, kao i način na koji ćete doći do odredišta. Zahvalni ste za sva mala čuda koja vam se, neminovno, dešavaju svakodnevno.
SAMOKONTROLA
Ne znam za vas, ali ja jedem kad imam šta, pijem kad ima hladne pive u hladnjaku, gledam TV kad je preda mnom, zujim po internetu kad nemam što drugo raditi, i kad je besplatni wi-fi u blizini. I sve to radim – nekontrolirano. Jedem i kad nisam gladan, znam i previše popiti, pred teveom znaju proći sati, a pred ekranom laptopa – dani.
Savršen način za postizanje samokontrole je, barem u mom slučaju – nemati sve te stvari na raspolaganju. Nemati izbora. Jesti samo onda kad ste gladni, piti u granicama normale, dati prednost ljudima umjesto raznim tehnološkim pomagalima.
Manjak novca je odličan motivator.
ZDRAVIJI ŽIVOT
Niskobudžetna putovanja ostavljaju i posljedice na vaše tijelo.
Vucaranje teškog ruksaka na leđima, višekilometarsko hodanje kako biste došli do dobrog mjesta za stopiranje, umjerenost u jelu i piću – sve će to ostaviti traga. U pozitivnom smislu.
Jedan osobni primjer – kad sam kretao na put oko svijeta imao sam 96 kilograma. Sedam mjeseci kasnije, u budističkom samostanu na Tajlandu – 78. Par mjeseci nakon povratka s putovanja, zahvaljujući neograničenim količinama hrane i pića u maminoj kuhinji i imanje dovoljno novca da si priuštim štogod poželim – vaga je već bila blizu troznamenkastoj cifri.
Novac me čini lijenim.
KOMUNIKACIJA S OKOLINOM
Najbolja stvar putovanja s niskim budžetom je to što živite kao lokalac, i proživljavate svakodnevnicu poput ljudi koji vas okružuju.
Putovati s niskim budžetom znači doživjeti destinaciju upravo onakvom kakva je, iza turističkih slogana i predstava – iskusite surovu stvarnost. Dobijete gostoprimstvo gostoprimstva radi, a ne zbog toga zamjene deviza za gostoprimstvo.
Kada imate ograničen budžet, velika je vjerojatnost da ćete ostajati u destinacijama dulje vremena, volontirati, zaposliti se, možda jednog dana neko mjesto – zvati domom. Ljude koje ste tamo upoznali – obitelji.
MANE
Ali, budimo iskreni – putovanja s ograničenim budžetom imaju svojih mana, prvenstveno vezane za moguće zdravstvene komplikacije. Što ako se razbolite?
Ja sam na svojim putovanjima imao par takvih situacija – putujući kroz Iran, Pakistan i Indiju konstantno sam imao probavnih tegoba, u Indiji sam i zaradio par šavova na glavi nakon nesreće na surfanju, na Tajlandu sam vadio zub, u Peruu se mučio s visinskom bolesti. Ali to je sve prošo bezbolno, i riješeno je ili posjetom apoteci ili prvom doktoru.
Srećom, razbolijevao sam se u siromašnim zemljama gdje medicinske usluge nisu skupe, ali su itekako kvalitetne. Pa ako idete putovati i namjeravate se razboliti, to učinite u siromašnom dijelu svijeta. :p
I – pokušajte si uplatiti policu putnog osiguranja prije samog polaska. Za svaki slučaj.
Isto tako, s nedostatkom novca dolazi manjak odabira. Iako je super s vremena na vrijeme biti gladan, spavati po parkićima, ne tuširati se, biti alternativac – u svemu postoji granica.
Često, možda i svaki dan proveden na cesti, poželio sam da imam hrpu novca i da si mogu priuštiti sve što poželim, bez velikog truda. Jer, bilo bi lakše. S vremena na vrijeme mi je na pamet padala i ideja o odustajanju.
Ali kad mi, iz vedra neba, stane automobil, saznam da imam gdje prespavati, dobijem koricu kruha nakon cjelodnevnog gladovanja, sprijateljim se s nasumičnim ljudima nakon par dana samoće – sav uloženi trud dobije smisao.
I ljepota putovanja na ovakav način dođe do izražaja.
Ali opet, ovo sam samo ja.
Siguran sam da vas ima puno koji putujete s relativno visokim budžetom, i iskorištavate maksimum od tih putovanja. Siguran sam da vas ima mnogo koji ste našli neku zlatnu sredinu, i način kako dobivate i ovce i novce.
Ja nisam. Moj je način jednostavno – nemanje novca.
Koji je vaš?